Prevalenca ljudi sa akutnim i hroničnim ranama na globalnom planu je sve veća, s obzirom na sve stariju populaciju, povećanu incidencu dijabetesa i lošu ishranu. Uporedo sa ovim, raste i znanje o procesima reparacije i zarastanja rana, ali i dostupnim metodama lečenja. Pa tako, u poslednje vreme se dešava tzv. transformacija pristupa lečenju rana, od jednostavnih do sve većeg broja složenijih proizvoda koji sadrže razne farmakološki aktivne principe (topikalne imunosupresive, faktore rasta, biološke lekove). Pre samog tretmana, međutim, bitna je pažljiva klinička procena svakog pacijenta i notiranje prisustva faktora rizika za usporeno/otežano zarastanje rana. U ove faktore se ubrajaju: stariji uzrast, gojaznost, prisustvo dijabetesa i/ili infekcije, štetne navike (pušenje). Sama klinička procena se bazira na karakteristikama rane (tip, lokalizacija, oblik, ekstenzivnost, prisustvo eksudata) i pacijenta (komorbiditeti, farmakoterapija, nutritivni status) uz istovremenu korelaciju sa etiologijom rane (koja nekad može ostati nepoznata/neotkrivena). Nakon identifikacije, pristupa se zavijanju rana. Zavoji mogu biti interaktivni/bioaktivni, kada pomažu ishrani i hidraciji kože, a mogu imati i antiinfektivna svojstva. Neki od primera bi bili: hidrokoloidni (DuoDERM), hidroaktivni (Kaltostat/Biatain), antiinfektivni (Aqucel Ag, DACC, PHMB) itd.
Sa kliničkog i terapijskog aspekta, međutim, praktičnija je podela rana na akutne (traumatske) i hronične.
U akutne (traumatske) rane spadaju opekotine, laceracije, ogrebotine i oguljotine. Kod opekotina je važno identifikovati tip, dubinu i površinu zahvaćene kože, jer je pristup lečenju različit. Na primer, superficijalne opekotine se mogu tretirati hladnom vodom (ne ledom!), a obično zacele (osim kod imunokompromitovanih) nakon pet dana, bez stvaranja ožiljka. Duboke opekotine pak zahtevaju metode profilakse infekcije, debridman a ponekada i grafting kože. Slično važi i za ostale tipove akutnih rana.
Hronične rane, pak, nastaju usled usporenog kapaciteta zarastanja rane i obično se sreću kod starijih sa hroničnim kardiometaboličkim oboljenjima. U praktičnijem smislu smatraju se ranama koje ne zarastu nakon šest nedelja. I ove rane mogu biti uporište infekcije, ali se, za razliku od akutnih rana (G+ bakterije), ovde mnogo češće sreće polimirobna bakterijska flora (G+, G-, anaerobi) sa čestim formiranjem biofilma, što otežava njihov klirens i produbljuje inflamaciju. U hronične rane spadaju venski i arterijski ulkusi, dijabetične rane, rane kod onkoloških pacijenata i atipične rane kod vaskulitisa. Venski ulkusi se obično sreću u donjoj trećini donjih ekstremiteta, mogu biti praćeni otokom, hiperpigmentacijama, lipodermatosklerozom, a bolovi tipično izostaju, dok se arterijski obično prezentuju klaudikacijama, bolovima u miru i oslabljenim/odsutnim pulsem. Kod njih je pak neophodna primena analgetika, a nažalost, i amputacija je česta. Rane kod osoba sa dijabetesom mogu biti neuropatske, ishemijske i neuroishemijske. Tretman ovih rana su obično antiinfektivni zavoji (S. aureus) i edukacija pacijenata u pogledu optimizacije glikemijske kontrole i sprečavanja nastanka mikrovaskularnih oštećenja.
Najnovija dostignuća u razumevanju akutnih i hroničnih rana, izneta su nedavno, na European Academy of Dermatology and Venereology (EADV) kongresu. Tada je istaknuto da se brzina zaceljivanja rane može modulisati dejstvom na molekularne mete, odnosno gene odgovorne za proces epitelizacije rane (KRT6A-C, PTX3, KRT1, KRT10, COL1A1, osteopontin). Danas se intenzivno proučavaju dva takva molekula: FGF7 i α-MMP10. Na polju tretmana rana, danas se napreduje i u praktično svim ostalim pravcima, pa se viđaju npr. sve potentniji zavoji, (termo i rN senzitivni hidrogelovi, near-infrared light-senzitivni hidrogelovi).Takođe, hirurške metode se svakodnevno usavršavaju a sve je veći broj inovacija i na polju kontrole infekcije. Pa tako, danas se istražuju antimikrobni peptidi (AMC-19, TC-19), sistemi kontrolisane dostave leka (nanopartikule) a razmatra se i primena faga i inovativnih herbalnih supstanci (tanina, kurkumina, gencijane, aloe vera, maslinovog ulja i dr.)
Zbog svega navedenog (a pre svega inovacijama u različitim poljima tretmana akutnih i hroničnih rana) smatramo ovu temu veoma aktuelnom i sa nestrpljenjem očekujemo vaše reakcije nakon, verujemo korisne, serije od nekoliko predavanja.
Transformacija pristupa lečenja akutnih i hroničnih rana
Prijava
Predavanja
Ciljevi
Opis
Prijava
DATUM:
24.04.2025. od 16:00h
*Prijava je neophodna ukoliko želite da učestvujete na edukaciji.
Predavanja

Transformacija pristupa lečenja akutnih i hroničnih rana
Prof. dr Dragan Nikolic
Medicinski fakultet Novi Sad
Ciljevi
Rane – osnovne karakteristike
Savremeni pristup lečenju akutnih i hroničnih rana
Klasifikacija i etiologija akutnih i hroničnih rana
Uloga multidisciplinarnog tima u lečenju i praćenju bolesnika sa akutnim i hroničnim ranama
Tradicionalni pristup lečenju akutnih i hroničnih rana
Opis
Sponzori

Arhiva
Antitelo-lek konjugati (ADC):Nova era u terapiji karcinoma dojke
10.04.2025
4 poena
Antitelo-lek konjugati (ADC) predstavljaju inovativnu klasu hemioterapeutika koji su zbog ...
I Forum o karcinomu dojke u Kragujevcu
14.02.2025
nacionalni kongres sa međunarodnim učešćem
А-1-1990/24 – 8 poena Prvi forum o karcinomu dojke u ...
Kongres: II Kolubarski RFO dani
13.02.2025
6 poena
II Kolubarski Reumatološko-Fizijatrijsko-Ortopedski dani 14-15. mart 2025, Hotel Crni Vrh, ...