Hidradenitis suppurativa: Od prvih simptoma do naprednih metoda lečenja

*Video je namenjen isključivo lekarima i farmaceutima.

Hidradenitis suppurativa od prvih simptoma do dijagnoze

Prof. dr Miloš Nikolić
Medicinski fakultet Beograd

Interdisciplinarni pristup za bolje ishode lečenje Hidradenitis suppurative

Prof. dr Danica Tiodorović
Medicinski fakultet Niš

Lečenje Hidradenitis suppurative u Srbiji

Prof. dr Lidija Kandolf
Medicinski fakultet Beograd

Najnovija naučna saznanja o etiopatogenezi Hidradenitisa

Koji su terapijski modaliteti aktuelno dostupni pacijentima sa Hidradenitisa

Koji su inovativni terapijski pristupi u lečenju pacijenata sa Hidradenitisa

Najnovije preporuke o lečenju i praćenju pacijenata sa komplikovanim formama hidradenitisa

Kvalitet života pacijenata sa hidradenitisom u Srbiji

Koji je pristup pacijentu sa hidradenitisom i udruženim komorbiditetima

Hidradenitis suppurativa (HS)

Hidradenitis suppurativa (HS) predstavlja hronično, nekrotizirajuće zapaljenje apokrinih znojnih žlezda. Globalna prevalenca je 1-4% populacije, dok se u Evropi prevalenca kreće u opsegu od 0,001% (Poljska) do 1,4% (Irska). Promene su dominantno lokalizovane u intertriginoznim regijama (aksilarno, perianalno, ingvinalno, perigenitalno, inframamarno), češće kod genetski predisponiranih žena nakon puberteta. Ređe su zahvaćeni skrotum, vulva, pubična i retroaurikularna regija.

Etiopatogeneza bolesti nije do kraja razjašnjena, ali se najčešće javlja sekundarno kao komplikacija bakterijskih infekcija kože. Okluzijom folikula dlake, indukovanom inflamatornim odgovorom, dolazi do formiranja apscesa (gnojnog sadržaja). Kolikvacijom i pražnjenjem apscesa kroz perforaciju na koži nastaje dermalni sinusni kanal. Nedugo potom, na koži se formiraju hipertrofični ožiljci i komedoni, dok tok bolesti komplikuju akutni intermitentni bolovi, što utiče na kvalitet života, karijeru, a time i psihičku i emotivnu stabilnost.

Ostale komplikacije uključuju anemiju, celulitis, limfadenitis, limfedem, analne fisure, fistule, sepsu i (retko) karcinom kože. Bolest je često udružena sa depresijom, anksioznošću, poremećajima sna, metaboličkim sindromom, limfomima, sindromom policističnih jajnika, inflamatornim bolestima creva, autoimunskim bolestima štitaste žlezde i Behcetovim sindromom. Zbog slične kliničke prezentacije, potrebno je isključiti histiocitozu Langerhansovih ćelija, granulomatozne bolesti i pyodermu gangrenosum.

Inicijalni simptomi su podmukli i nespecifični – pruritus, peckanje, eritem i hiperhidroza, zbog čega se dijagnoza često postavlja otežano i sa zakašnjenjem. Poznati okidači bolesti uključuju menstrualni ciklus, stres i hipertermiju. Klasifikacija težine bolesti bazira se na broju lezija (apscesa, nodula), sinusnih kanala, ožiljaka i zdravih delova kože, uz korišćenje skoring sistema (Hurley/Sartorius). Dijagnozu može olakšati bakteriološki dokaz infektivnog uzročnika, ali je ona definitivna tek nakon biopsije kože i patohistološkog nalaza (folikularna okluzija/hiperkeratoza, perifolikulitis, epidermalna psorijaziformna hiperplazija).

Terapija započinje inicijalnim i suportivnim merama. Lekovi izbora kod nekomplikovanih formi bolesti su topikalni antibiotici (klindamicin, doksiciklin), antiandrogeni i metformin. Suportivne mere uključuju analgetike (lidokain), hladne obloge, dijetetska vlakna, atipične antikonvulzive (gabapentin, pregabalin) i antidepresive (duloksetin). Ako lečenje nakon 2-3 meseca ne daje zadovoljavajuće rezultate, primenjuju se lekovi druge linije (rifampicin, dapson, acitretin).

Kod pacijenata koji ne reaguju na terapiju druge linije u roku od 2-3 nedelje, predlaže se biološka terapija (adalimumab, sekukinumab, infliksimab) ili hirurško lečenje. Postoje i alternativni pristupi, uključujući imunosupresivnu i lasersku terapiju, retinoide, injekcije botulinum toksina, krioinsuflaciju, jonizujuće zračenje, fotodinamsku terapiju, oligoelemente (cink) i hipoglikemike (liraglutid).

Iako je HS hronična bolest sa brojnim komorbiditetima i dugotrajnim lečenjem, ukupna prognoza je dobra. Pacijenti se, osim u slučaju komorbiditeta, često potpuno oporave. Praktični saveti za prevenciju uključuju izbegavanje znojenja, stresa i upotrebe dezodoransa, prestanak pušenja, nošenje komotne garderobe i gubitak telesne mase. S obzirom na estetski značaj bolesti, neophodno je redovno evaluirati kvalitet života pacijenata.

HS je kompleksna bolest sa varijabilnom latencom do postavljanja dijagnoze. Kod predisponiranih osoba manifestuje se širokim spektrom patoloških promena – od jednostavnih i malobrojnih do diseminovanih i polimorfnih lezija na predilekcionim regijama kože. Dijagnostika podrazumeva primenu klasifikacionih skoring sistema, mikrobiološku i patohistološku analizu, dok lečenje zahteva multimodalan pristup. S obzirom na učestalost bolesti u Srbiji, naši uvaženi predavači će pokušati da sistematizuju dosadašnja znanja o HS, s fokusom na savremene metode lečenja i praćenja ovih, često kompleksnih, pacijenata.

Sponzori
novartis logo